Dva dana pred bombardovanje Beograda. Petak, 04. aprila 1941. Osamdeset pet godina kasnije… Priča o pečalbaru iz Drimkola Iliji Iliću, živi kroz knjigu Hodočašće Ilije Ilića – Čudesan podvig jednog od div-junaka Velikog rata.
Ovde, u celosti, bez izmena, prenosim prekucani tekst iz Politike, uz naklon do poda pradedi Iliji Iliću, kao i Milisavu Antonijeviću, učitelju, piscu, tvorcu pomenutog teksta.
Labunište, aprila (1941. primedba Miodrag B. Ilić)
Naša istorija bogata je herojskim podvizima mnogih ljudi, a naša sloboda krvavo je stečena. Radi slobode išlo se iz rata u rat, iz bitke u bitku i činilo ono što je po katkad izgledalo nemoguće.
Jedan od onih koji su za vreme prošlog rata učinili podvig kome nema ravna je Ilija Ilić, pečalbar iz Drimkola. Više od dva meseca on je putovao pešice, a onda još četiri meseca proveo je putujući preko mora i okeana da bi stigao na Solunski front i uzeo učešća u borbi za slobodu svoje otadžbine.
Objava rata zatekla je Iliju Ilića na pečalbi u Rumuniji. On se odmah javio srpskom konzulu u Jašiju i zatražio dozvolu od rumunskih vlasti da se vrati u domovinu. Ali tu dozvolu nije dobio, jer je Rumunija bila neutralna i nije htela da se zameri zaraćenim velikim silama. To je Iliju strašno mučilo i on je odahnuo dušom kad je i Rumunija ušla u rat. Tada je pošao pešice u Rusiju. Preko Odese i južnih krajeva Sibira stigao je u Mandžuriju. Na putu je potrošio ono malo novca što je imao. U Mandžuriji ostaje zbog toga mesec dana da bi zaradio nešto novaca za put. Iako namučen dugim napornim putovanjem i gladovanjem, on je posle mesec dana koliko je proveo u Mandžuriji prešao u Japan, a odatle jednim savezničkim brodom preko Južno-kitajskog mora, Indijskog okeana dospeo u Sredozemno more, a onda na Solunski front.
Tamo u Solunu, Ilija Ilić, čovek koji je toliki put prevalio da bi se borio za slobodu svoje zemlje i svoga naroda, naišao je na vojnike Dvadeset prvog pešadijskog puka, koji su ga odveli svome komandantu g. Božidaru Jankoviću. G. Janković pred svim vojnicima svoga puka pohvalio je požrtvovanost i rodoljublje ovog sirotog Drimkolca.

Članak u Politici o Iliji Iliću, 04. april 1941., Pečalbar iz Drimkola Ilija Ilić putovao je peške više od dva meseca i više od četiri meseca morima dok je stigao na Solunski front – 85 godina kasnije
Kao dobrovoljac Ilija Ilić učestvovao je zatim u svim borbama na Solunskom frontu. Zadobio je nekoliko rana, a dobio je više odlikovanja. O njegovom podvigu i o njegovim doživljajima na dugom putovanju preko Madžurije, Japana i tolikih mora do Solunskog fronta, znaju i dečaci Drimkola. Oni se često skupljaju oko njega i ne puštaju ga dok im ne priča svoje doživljaje dok je putovao morima. A tu svoju dugačku i uzbudljivu priču Ilić uvek ovako završava:
– Nije se tad mislilo na goli život, na muke, patnje i rane, nego na to ko će se pre žrtvovati za svoj narod i svoju otadžbinu. A za to što smo takvi skoro svi bili, mi smo slobodu stekli.
M. Antonijević





