Slika. Ilija Ilić, sedi za stolom sa svojim praunukom. Sa mnom. Prebira po mislima, dok u daljini, Ural pokriven snegom, para nebeska prostranstva, razdvajajući kontinente. On pijucka rakiju, a ja vino. Ćutimo. A moj saborac iz bolnice, Ljubiša, varkom mašte, migolji se kao pastrmka, boemski vešto, čekajući konobara da donese hladno pivo.
Valjda samo jednom u životu, čovek može doživeti ovako nešto. U svojoj mašti, ili kao na ovoj slici, voljom i umećem umetnika, možete sedeti sa nekim od takvih junaka, kakav je bio pradeda Ilija. Znam da nas on gleda odozgo, zamišljen, puši, pijucka rakiju i zadovoljno se smeši.
Ljubiša mi je na poleđini slike napisao poruku: “Dragi i poštovani bolnički saborče! Drznuo sam se da se pridružim legendarnom Iliji i Tebi. Druže, uzeo sam sebi za pravo da za tu priliku sopstvenu glavu soma, zamenim glavom pastrmke. Ne zameri. Pozdrav!”
Dragi moj Ljubiša, hvala ti na slici, dirnuo si me do srži. Hvala ti na poruci. Jedino što mi nedostaje je onaj naš, treći saborac. Miroslav. Neka mu je laka zemlja.
Slika, ulje na platnu, april 2026., umetnik Ljubiša S., Smederevo, dimenzije 73 x 53 cm.

Slika: Ilija Ilić sedi sa praunukom, ulje na platnu
Autor teksta: Miodrag B. Ilić, april 2026





